¤Hvala na happy endingu¤
Pobogu,kako je teško priznati da sam bila u krivu.
Teško je bez tebe,znaš.
K vragu,nedostaješ mi.
Više ništa nije isto otkada te nema.
Postoji staza po kojoj, kojoj smo hodali
Postoji zrak koji smo, koji smo disali
Postoje rijeci koje, koje smo pricali, da
Sve to postoji samo ti vise ne postojis
Ona je još uvijek bila ista.
Sjedila je u pješčaniku,malim prstima iscrtavala pravilne krugove.
Još uvijek je teško izražavala svoje osjećaje riječima.
Ali,bila ja to ona.
Iz daleka se vidjelo da je ostala ista,bez obzira na sve.
Postoje ruke koje, sam ti stiskao
Postoje suze koje, sam ti brisao
Postoji nesto sto ti, nisam rekao, da
Sve to postoji samo ti vise ne postojis
Sjedio je u tom kafiću,gdje su znali satima zavaljeni igrati se "Pogodi tko sam",sa prijateljima.
Ispijao,kao pravi buntovnik bez razloga Karlovačku.Nije ni sam znao zašto ju pije.Nikada nije volio pivo.Uvijek bi pio njezin Nes.Prijatelji su ga neprestano podbadali gdje mu je "draga",iako su prekinuli.
To jest,on je nju ostavio,a htio ju je natrag.Na ta podbadanja on je odgovarao kratko i jasno:"Odjebite."Nikada nije znao birati riječnik.Furao se na Sida Viciousa,teturao poput njega,smijao se poput njega.No u biti,on je bio samo izgubljeni dječak.Vratimo se na priču,ok?
U međuvremenu,staklena vrata otvorila je djevojka u vesti na zvjezdice,sa gomilom šarenih narukvica,i vječnim osmijehom na licu.Muk je nastao za njihovim stolom.Prošla pogledom po cijelom kafiću ne bi li pronašla onu osobu koja je ostala uz nju.Svoju najbolju prijateljicu.Nasmiješila se,i krenula prema stolu za kojim je ona sjedila,pila kavu,i gasila najdraži joj,Walter plavi.Naravno da ga je primjetila,no pravila se kako ne vidi ni njega ni njegove prijatelje,koje je često nazivala infantilnim amebama,i samo prošla kraj njih.
Tvoja je ljubav bila laz
Tvoje su rijeci bile laz
Tvoja je ljubav bila laz
Tvoje su rijeci laz
Sjela se,zagrlila ju,popravila Superman majicu koju je imala ispod veste i uzela cjenik,makar je znala da će kao i uvijek,naručiti Nes.Ključeve,na kojima je imala bezbroj privjesaka,među kojima je nekada bio i njegov najdraži privjesak odložila je na stol,skupa sa svojim smiješnim mobitelom,pljesnula rukama,nasmiješila se i izvadila kaugume iz desnog džepa.Otvorila šećer,i celofan perfekcionistički odložila u svoj Hello Kitty novčanik.Mora da ih je unutra bezbroj.Stavila taj jedan šećer u svoj Nes i nasmijala se.Bolje izgleda kada se nasmije,jel' da?
Nista nije kao sto je bilo, sve to proslo je
Ako mislis da me mozes preci, grdno varas se
Jerbo to bas dobro znas, nikad ne zaboravljas
Mozes reci zbogom sreci, tu je svemu kraj
Tada je krenuo tipični ženski razgovor o svemu i svačemu.No,sve što je ona rekla,makar se ticalo kakvo je vrijeme danas,zvučalo je tako inteligentno.
Ona je bila tako drukčija.
Način na koji se smijala,bio je drukčiji...u njegovim očima.
Znam, znam, znam, ja tako dobro znam
Znam, znam, znam, za mene nema van
Držala je šalicu na neki elegantan način,njezini crveni nokti sa nacrtanim smajlićima odavali su dijete u njoj.Dok je ispijala svoj Nes,citirala je Sartrea,koristila riječi kojima se koriste ljudi sa fakultetom.Bila je pametna.A on ju je natjerao da ode.
Svaki put u sebi kazem, bolje drugi dan
Da nacinim stati mogu, kad se sjetim znam
Mali svijet za male ljude, tako slatko je
Reci cu ti bas me briga, lagat cu ti sve
On bi učinio sve što treba,samo da mu uspije oprostiti...
Da mu oprosti što je bio kretenčina kakve nema.
Znao je da je ona činila njegov život ljepšim,i htio ju je natrag.
jer nova djeca koja dolaze.
svi ti neki novi ljudi.
nova lica.
osmijesi drugih cura kraj njega...
gadili su mu se.
